| Chapter 2 |
1 | Jednoga dana dođu opet sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. |
2 | Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. |
3 | Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je jo postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." |
4 | A Satan odvrati: "Koa za kou! Sve to čovjek ima dat će za ivot. |
5 | Ali prui ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!" |
6 | "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; ivot mu samo sačuvaj!" |
7 | I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim pritem od tabana do tjemena. |
8 | Job uze crijep da se strue njime i sjede u pepeo. |
9 | Tada mu njegova ena reče: "Zar si jo postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" |
10 | Job joj odgovori: "Brblja kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagrijeio svojim usnama. |
11 | U to čue tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesie; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz uaha, Sofar iz Naama - i odlučie da odu zajedno oaliti ga i utjeiti. |
12 | A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udarie u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. |
13 | Potom sjedoe kraj njega na zemlju i ostadoe tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidjee da je velika njegova bol. |