| Chapter 27 |
1 | Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? |
2 | Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posrću i padaju. |
3 | Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. |
4 | Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. |
5 | U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. |
6 | I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu ću Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati. |
7 | Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! |
8 | Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. |
9 | Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! |
10 | Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. |
11 | Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. |
12 | Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem. |
13 | Vjerujem da ću uživati dobra Jahvina u zemlji živih. |
14 | U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! |