| Chapter 107 |
1 | Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! |
2 | Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske |
3 | i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. |
4 | Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. |
5 | Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. |
6 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. |
7 | Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. |
8 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! |
9 | Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. |
10 | U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, |
11 | jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. |
12 | Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. |
13 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. |
14 | Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. |
15 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! |
16 | Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. |
17 | Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: |
18 | svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. |
19 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. |
20 | Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. |
21 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! |
22 | Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! |
23 | Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: |
24 | oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. |
25 | On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. |
26 | Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. |
27 | Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. |
28 | Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. |
29 | Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. |
30 | Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. |
31 | Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! |
32 | Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! |
33 | On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; |
34 | plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. |
35 | On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore |
36 | i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. |
37 | Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. |
38 | I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. |
39 | Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. |
40 | Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. |
41 | Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. |
42 | Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! |
43 | Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu! |