| Chapter 5 |
1 | Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu" - riječ je Jahvina. |
2 | Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. |
3 | Jahve, nisu li oči tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate. |
4 | Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. |
5 | Poći ću, dakle, velikima i njima ću govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. |
6 | I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziđe iz njih bit će rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. |
7 | "Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub učiniše, u bludničinu kuću nagrnuše. |
8 | Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. |
9 | Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? |
10 | Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iščupajte sve čokote jer nisu Jahvini. |
11 | Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - riječ je Jahvina. |
12 | Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača! |
13 | [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema među njima!" |
14 | Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što će im se zbiti: U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. |
15 | Evo, dovest ću na vas narod izdaleka, dome Izraelov - riječ je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nećeš znati, ni razumjeti što govori. |
16 | Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. |
17 | On će proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kćeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožđe i smokve tvoje, razorit će ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš." |
18 | "Ali ni tada - riječ je Jahvina - neću te posve uništiti. |
19 | A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, učini sve ovo?' ti ćeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, služit ćete tuđincu u zemlji koja nije vaša!'" |
20 | "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: |
21 | Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju! |
22 | Zar se mene nećete bojati - riječ je Jahvina - zar nećete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vječnu među koje nikad neće prijeći: ono se biba, al' je nemoćno, valovi mu huče, ali prijeći neće. |
23 | No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! |
24 | Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi čas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam čuva tjedne određene za žetvu.' |
25 | Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. |
26 | Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptičari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. |
27 | Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, |
28 | tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreću, ne mare za pravo sirotinje. |
29 | Pa da to ne kaznim - riječ je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? |
30 | Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: |
31 | proroci laž proriču, a svećenici poučavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što ćete raditi na kraju? |