Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku,

 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.

 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?"

 On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!

 Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti."

 Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga.

 Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.

 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

 U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!"

 A Gospodin će mu: "Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se;

 i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao."

 Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu.

 On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje."

 Gospodin mu odvrati: "Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.

 Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."

 Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga."

 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se

 i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku.

 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?"

 Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!"

 Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga,

 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili,

 ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.

 Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.

 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.

 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje.

 Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.

 Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.

 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.

 Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi.

 Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet.

 Reče mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta.

 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.

 U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila.

 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi.

 A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: "Dođi k nama, ne oklijevaj!"

 Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima.

 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede.

 On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.

 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.

 Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.