| Chapter 1 |
1 | Kralj David bijae ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati. |
2 | Tada mu rekoe njegove sluge: "Trebalo bi potraiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i sluila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara." |
3 | Potraie, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoe Abiagu unamku te je dovedoe kralju. |
4 | Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i sluila mu, ali je on ne upozna. |
5 | Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja ću biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su ili pred njim. |
6 | Njegov ga otac za svoga ivota nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zato tako čini?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abaloma. |
7 | On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključie Adoniji. |
8 | Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, imej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoe uz Adoniju. |
9 | Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za rtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj slubi; |
10 | ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. |
11 | Tada reče Natan Bat-ebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, na gospodar, o tome i ne zna? |
12 | Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti ivot svoj i svoga sina Salomona. |
13 | Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj slubenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' |
14 | I dok ti bude ondje i razgovorala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi." |
15 | Bat-eba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abiaga unamka sluila mu. |
16 | Pokloni mu se Bat-eba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: "to eli?" |
17 | Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo slubenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' |
18 | A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, nita o tome i ne zna! |
19 | Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. |
20 | U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objavi tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. |
21 | Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci." |
22 | Dok je ona jo govorila s kraljem, dođe prorok Natan. |
23 | Javie kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uđe kralju i pade ničice pred njim. |
24 | Natan reče: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?' |
25 | Jer evo danas je siao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: 'ivio kralj Adonija!' |
26 | Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. |
27 | Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?" |
28 | Tada progovori David i reče: "Pozovite mi Bat-ebu!" Ona dođe kralju i stupi preda nj. |
29 | Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve ivoga koji me izbavio iz svih nevolja! |
30 | Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!" |
31 | Nato se nakloni Bat-eba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: "Neka vječno ivi gospodar moj kralj David!" |
32 | A kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dođoe oni pred kralja, |
33 | a on im reče: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. |
34 | Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomau za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'ivio kralj Salomon!' |
35 | Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." |
36 | Benaja, sin Jojadin, reče kralju: "Amen - tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! |
37 | Kao to je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo jo vie nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" |
38 | Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoe i posadie Salomona na kraljevu mazgu i odvedoe ga na Gihon. |
39 | Svećenik Sadok donese iz atora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknue trube i sav narod povika: "ivio kralj Salomon!" |
40 | I sav narod pođe za njim gore i svirae puk u svirale i klicae tako da se sva zemlja tresla. |
41 | Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Ba su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: "Čemu ta buka u gradu?" |
42 | Dok je on jo govorio, stie Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: "Ti si valjan čovjek, zacijelo nosi dobru vijest!" |
43 | Jonatan odgovori: "Jest, na gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! |
44 | Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadie na kraljevu mazgu, |
45 | i svećenik Sadok i prorok Natan pomazae ga na Gihonu za kralja. Zatim su sili radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. |
46 | Jo vie: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje |
47 | i dole su sluge kraljeve čestitati naem gospodaru kralju Davidu govoreći: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo vie od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi vie od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji |
48 | i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" |
49 | Svi uzvanici Adonijini, uplaeni, ustadoe od stola i raziđoe se svaki svojim putem. |
50 | Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove rtvenika. |
51 | Javie Salomonu: "Gle, Adonija se uplaio kralja Salomona i eno se dri za rogove rtvenika govoreći: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.'" |
52 | Salomon reče nato: "Ako se pokae potenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će." |
53 | Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od rtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: "Pođi svome domu!" |