| Chapter 18 |
1 | Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: |
2 | "Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! |
3 | Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima? |
4 | O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine? |
5 | Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu. |
6 | Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka. |
7 | Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere. |
8 | Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži. |
9 | Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu. |
10 | Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi. |
11 | Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. |
12 | Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku. |
13 | Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. |
14 | Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. |
15 | U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. |
16 | Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. |
17 | Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. |
18 | Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog. |
19 | U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. |
20 | Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja. |
21 | Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga." |