| Chapter 37 |
1 | Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. |
2 | Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. |
3 | Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - |
4 | iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. |
5 | Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. |
6 | Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' |
7 | svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. |
8 | U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju. |
9 | S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. |
10 | Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. |
11 | I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; |
12 | kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. |
13 | Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari. |
14 | Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna. |
15 | Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? |
16 | Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog. |
17 | Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? |
18 | Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog? |
19 | DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. |
20 | Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? |
21 | Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? |
22 | Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu! |
23 | Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači. |
24 | Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!" |