| Chapter 17 |
1 | Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! |
2 | Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. |
3 | Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja |
4 | kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. |
5 | Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. |
6 | Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. |
7 | Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj. |
8 | Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih |
9 | od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju, |
10 | bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, |
11 | Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; |
12 | slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji. |
13 | Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, |
14 | a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. |
15 | A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati. |