| Chapter 42 |
1 | Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih. |
2 | Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. |
3 | Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? |
4 | Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" |
5 | Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. |
6 | Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! |
7 | Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. |
8 | Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. |
9 | Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog. |
10 | Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" |
11 | Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" |
12 | Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! |