| Chapter 77 |
1 | Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. |
2 | Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. |
3 | U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. |
4 | Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. |
5 | Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. |
6 | Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina; |
7 | razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: |
8 | "Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? |
9 | Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? |
10 | Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" |
11 | I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." |
12 | Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. |
13 | Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio. |
14 | Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? |
15 | Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. |
16 | Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. |
17 | Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. |
18 | Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. |
19 | Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. |
20 | Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. |
21 | Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. |