| Chapter 104 |
1 | Blagoslivljaj Jahvu, duo moja, Jahve, Boe moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, |
2 | svjetloću ogrnut kao platem! Nebo si razapeo kao ator, |
3 | na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka pravi kola svoja, na krilima vjetrova putuje. |
4 | Vjetrove uzima za glasnike, a arki oganj za slugu svojega. |
5 | Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, |
6 | pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; |
7 | na tvoju se prijetnju povukoe, od tvoje grmljavine zadrhtae. |
8 | Bregovi se digoe, doline spustie na mjesto koje si im odredio. |
9 | Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. |
10 | Izvore svraća u potoke to ubore među brdima. |
11 | Oni poje sve ivine poljske, divlji magarci eđ gase u njima. |
12 | Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. |
13 | Ti natapa bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. |
14 | Ti daje te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje |
15 | i vino to razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvjei i da kruh okrijepi srce čovjeku. |
16 | Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. |
17 | Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. |
18 | Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonite. |
19 | Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. |
20 | Kad razastre tmine i noć se spusti, tad se uljaju u njoj ivotinje umske. |
21 | Lavići riču za plijenom i od Boga hranu trae. |
22 | Kad sunce ograne, nestaju i lijeu na leaje. |
23 | Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. |
24 | Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. |
25 | Eno mora, velika i iroka, u njemu vrve gmazovi bez broja, ivotinje male i velike. |
26 | Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. |
27 | I sva ova bića eljno čekaju da ih nahrani na vrijeme. |
28 | Daje li im, tada sabiru: otvara li ruku, nasite se dobrima. |
29 | Sakrije li lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme, ugibaju i opet se u prah vraćaju. |
30 | Poalje li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja lice zemlje. |
31 | Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! |
32 | On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. |
33 | Pjevat ću Jahvi dokle god ivim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. |
34 | Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi. |
35 | Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbonika nek' vie ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, duo moja! Aleluja! |