| Chapter 144 |
1 | Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uči boju a prste ratu. |
2 | On je ljubav moja i tvrđava moja, zatita moja, izbavitelj moj, tit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! |
3 | to je čovjek, o Jahve, da ga poznaje, to li čedo ljudsko da ga se spominje? |
4 | Poput daka je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. |
5 | Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se! |
6 | Sijevni munjom i raspri dumane, odapni strijele i raspri ih! |
7 | Ruku prui iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz aka sinova tuđinskih: |
8 | lai govore usta njihova, a desnica krivo prisee. |
9 | Pjevat ću ti, Boe, pjesmu novu, na harfi od deset ica svirat ću. |
10 | Ti daje pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača |
11 | spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; lai govore usta njihova, a desnica krivo prisee. |
12 | Daj da nam sinovi budu kao biljke to rastu od mladosti svoje; a kćeri nae kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; |
13 | da nam itnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; |
14 | ovce nae plodile se na tisuće, plodile se beskrajno na naim poljima; stoka naa neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plača na ulicama naim! |
15 | Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog! |