Chapter 10

  Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.

 Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

 Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih.

 Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje.

 Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu.

 Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.

 Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

 Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.

 Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se.

 Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.

 Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.

 Mržnja izaziva svađu, a ljubav pokriva sve pogreške.

 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leđa nerazumna čovjeka.

 Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti.

 Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo.

 Pravednik prirađuje za život, a opaki prirađuje za grijeh.

 Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluđuje tko se na ukor ne osvrće.

 Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je!

 Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

 Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.

 Pravednikove su usne hrana mnogima, a luđaci umiru s ludosti svoje.

 Gospodnji blagoslov obogaćuje i ne prati ga nikakva muka.

 Bezumniku je radost učiniti sramotno djelo, a razumnu čovjeku biti mudar.

 Čega se opaki boji, ono će ga stići, a pravednička se želja ispunjava.

 Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vječni.

 Kakav je ocat zubima i dim očima, takav je ljenivac onima koji ga šalju.

 Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraćuju godine.

 Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.

 Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji čine zlo.

 Pravednik se neće nikad pokolebati, a opakih će nestati s lica zemlje.

 Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom.

 Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću.