Chapter 13

  Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora.

 Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.

 Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je.

 Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.

 Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu.

 Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara.

 Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo.

 Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene.

 Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.

 Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

 Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.

 Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života.

 Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.

 Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti.

 Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je.

 Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću.

 Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.

 Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti.

 Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla.

 Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak.

 Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.

 Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku.

 Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde.

 Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.

 Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.