| Chapter 3 |
1 | "Ako mu otpusti enu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li jo pravo da se vrati njemu? Nije li ta ena sasvim oskvrnuta? A ti si bludničila s mnogim milosnicima, pa da se meni vrati?" - riječ je Jahvina. |
2 | Podigni oči na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih dočekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opačinom svojom, |
3 | zato i kie prestadoe i kasni dadevi ne padoe. Čelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. |
4 | Ne dovikuje li mi sada: 'Oče moj, ti si prijatelj mladosti moje! |
5 | Hoće li zauvijek plamtjeti, vječno tinjati gnjev tvoj?' Tako govori, a čini i dalje zla koliko god moe." |
6 | Jahve mi reče u dane kralja Joije: "Vidje li to učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. |
7 | A ja miljah: 'Poslije svega to učini vratit će se k meni.' Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. |
8 | A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. |
9 | I svojim lakoumnim bludom obečasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. |
10 | I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno" - riječ je Jahvina. |
11 | I reče mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. |
12 | Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina. Ne gnjevi se vie lice moje na vas, jer sam milostiv - riječ je Jahvina - neću se gnjeviti dovijeka. |
13 | Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno i nisi sluala glasa mojega - riječ je Jahvina. |
14 | Vratite se, sinovi odmetnici - riječ je Jahvina - jer ja sam va Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. |
15 | I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. |
16 | A kad se u one dane namnoite i narodite u zemlji - riječ je Jahvina - vie se neće govoriti: 'Kovčeg Jahvina Saveza' i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovo graditi. |
17 | U to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se vie neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. |
18 | U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vaim dadoh u batinu." |
19 | A ja rekoh: "Kako da te ubrojim među sinove i dam ti zemlju slasti, batinu, najljepi biser među narodima! Pomislih: Ti će me zvati 'Oče moj!' i neće se vie odvratiti od mene." |
20 | "Ali kao to se ena iznevjeri muu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - riječ je Jahvina. |
21 | Čuj! Po goletima plač se čuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenue s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboravie. |
22 | - Vratite se, sinovi, to se odvratiste, izliječit ću odmetnitva vaa! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog na! |
23 | Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu naemu, spasenje je Izraelovo! |
24 | Baal je prodro trud naih otaca jo od mladosti nae: ovce njihove i goveda, nihove kćeri i sinove. |
25 | Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo nae! Jer Jahvi, Bogu svome, sagrijeismo mi i oci nai, od mladosti svoje do dana dananjeg, i ne sluamo glasa Jahve, Boga svojega. |