| Chapter 22 |
1 | Isus im ponovno prozbori u prispodobama: |
2 | "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. |
3 | Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. |
4 | Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" |
5 | "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. |
6 | Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. |
7 | Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." |
8 | "Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. |
9 | Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'" |
10 | "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. |
11 | Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. |
12 | Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. |
13 | Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' |
14 | Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." |
15 | Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. |
16 | Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. |
17 | Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" |
18 | Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? |
19 | Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. |
20 | On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" |
21 | Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." |
22 | Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. |
23 | Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: |
24 | "Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. |
25 | Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. |
26 | Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. |
27 | A nakon svih umrije i žena. |
28 | Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala." |
29 | Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. |
30 | Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. |
31 | A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: |
32 | Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" |
33 | Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. |
34 | A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, |
35 | a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: |
36 | "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" |
37 | A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. |
38 | To je najveća i prva zapovijed. |
39 | Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. |
40 | O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." |
41 | Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: |
42 | "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." |
43 | A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: |
44 | Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' |
45 | Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" |
46 | I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. |