| Chapter 5 |
1 | Stigoe na onu stranu mora, u kraj gerazenski. |
2 | Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. |
3 | Obitavalite je imao u grobnicama. I nitko ga vie nije mogao svezati ni lancima |
4 | jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. |
5 | Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. |
6 | Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, |
7 | a onda u sav glas povika: "to ti ima sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevinjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!" |
8 | Jer Isus mu bijae rekao: "Iziđi, due nečisti, iz ovoga čovjeka!" |
9 | Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kae mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" |
10 | I uporno zaklinjae Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. |
11 | A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. |
12 | Zaklinjahu ga dakle: "Poalji nas u ove svinje da u njih uđemo!" |
13 | I on im dopusti. Tada iziđoe nečisti duhovi i uđoe u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. |
14 | Svinjari pobjegoe i razglasie gradom i selima. A ljudi pođoe vidjeti to se dogodilo. |
15 | Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestrae se. |
16 | A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. |
17 | Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. |
18 | Kad je ulazio u lađu, onaj to bijae opsjednut molio ga da bude uza nj. |
19 | No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi to ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao." |
20 | On ode i poče razglaavati po Dekapolu to mu učini Isus. I svi su se divili. |
21 | Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. |
22 | Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavi ga, padne mu pred noge |
23 | pa ga usrdno moljae: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u ivotu!" |
24 | I pođe s njima. A za njim je iao silan svijet i pritiskao ga. |
25 | A neka je ena dvanaest godina bolovala od krvarenja, |
26 | mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i nita nije koristilo; tovie, bivalo joj je sve gore. |
27 | Čuvi za Isusa, priđe mu među mnotvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. |
28 | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spaena." |
29 | I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. |
30 | Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izila sila pa se okrenu usred mnotva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" |
31 | A učenici mu rekoe: "Ta vidi kako te mnotvo odasvud pritiće i jo pita: 'Tko me se to dotaknu?'" |
32 | A on zaokrui pogledom da vidi onu koja to učini. |
33 | ena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga to joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. |
34 | On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" |
35 | Dok je Isus jo govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" |
36 | Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" |
37 | I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. |
38 | I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. |
39 | Uđe i kae im: "to bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." |
40 | A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijae dijete. |
41 | Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" to znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" |
42 | I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijae joj dvanaest godina. I u tren ostadoe zapanjeni, u čudu veliku. |
43 | On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti. |