| Chapter 12 |
1 | est dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijae Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. |
2 | Ondje mu priredie večeru. Marta posluivae, a Lazar bijae jedan od njegovih sustolnika. |
3 | Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. |
4 | Nato reče Juda Ikariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: |
5 | "Zato se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" |
6 | To ne reče zbog toga to mu bijae stalo do siromaha, nego to bijae kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao to se u nju stavljalo. |
7 | Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvri za dan mog ukopa! |
8 | Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." |
9 | Silno mnotvo idova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijae uskrisio od mrtvih. |
10 | A glavari svećenički odlučie i Lazara ubiti |
11 | jer su zbog njega mnogi idovi odlazili i vjerovali u Isusa. |
12 | Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, |
13 | uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." |
14 | A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao to je pisano: |
15 | Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jauć na mladetu magaričinu! |
16 | To učenici njegovi isprva ne razumjee. Ali poto je Isus bio proslavljen, prisjetie se da je to bilo o njemu napisano i da mu ba to učinie. |
17 | Mnotvo koje bijae s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. |
18 | Stoga mu je i iziao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. |
19 | Farizeji nato rekoe među sobom: "Vidite da nita ne postiete. Eno, svijet ode za njim!" |
20 | A među onima koji su se doli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. |
21 | Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." |
22 | Filip ode i kae to Andriji pa Andrija i Filip odu i kau Isusu. |
23 | Isus im odgovori: "Doao je čas da se proslavi Sin Čovječji. |
24 | Zaista, zaista, kaem vam: ako penično zrno, pavi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. |
25 | Tko ljubi svoj ivot, izgubit će ga. A tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sačuvat će ga za ivot vječni. |
26 | Ako mi tko hoće sluiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluitelj. Ako mi tko hoće sluiti, počastit će ga moj Otac." i to da kaem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! |
28 | Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" |
29 | Mnotvo koje je ondje stajalo i slualo govorae: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." |
30 | Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." |
31 | "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. |
32 | A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." |
33 | To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. |
34 | Nato mu mnotvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govori da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" |
35 | Isus im nato reče: "Jo je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. |
36 | Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. |
37 | Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovae u njega, |
38 | da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova naoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? |
39 | Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kae: |
40 | Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. |
41 | Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. |
42 | Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. |
43 | Jer vie im je bilo do slave ljudske, nego do slave Boje. |
44 | A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; |
45 | i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. |
46 | Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. |
47 | I slua li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam doao suditi svijetu, nego svijet spasiti. |
48 | Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. |
49 | Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed to da kaem, to da zborim. |
50 | I znam: zapovijed njegova jest ivot vječni. to ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac." |