Chapter 12

  Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.

 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati:

 "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"

 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

 Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."

 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.

 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti

 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

 Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,

 uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."

 A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:

 Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!

 To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.

 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.

 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.

 Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!"

 A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.

 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."

 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

 Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.

 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!

 Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!"

 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio."

 Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."

 "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.

 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi."

 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

 Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?"

 Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,

 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:

 Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.

 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.

 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.

 A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;

 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

 Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.

 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.

 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.

 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."