Chapter 2

  Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.

 I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.

 I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.

 Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.

 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom.

 Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.

 Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci?

 Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?

 Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,

 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,

 Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."

 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?"

 Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!"

 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte:

 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana -

 nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:

 "U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.

 Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.

 Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.

 Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.

 I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen."

 "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama -

 njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste.

 Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

 David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.

 Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva.

 Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

 Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.

 Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana.

 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,

 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.

 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.

 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.

 Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'

 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!

 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom."

 Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?"

 Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.

 Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš."

 I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!"

 I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.

 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.

 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja.

 Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko.

 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.

 Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu

 hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.