| Chapter 5 |
1 | Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom enom Safirom proda imanje |
2 | pa u dogovoru sa enom odvoji neto od utrka, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. |
3 | Petar mu reče: "Ananija, zato ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrka imanja? |
4 | Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zato si se na takvo to odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" |
5 | Kako Ananija ču te riječi, srui se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. |
6 | Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. |
7 | Nakon otprilike tri sata uđe njegova ena ne znajući to se dogodilo. |
8 | Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." |
9 | A Petar će joj: "to vam bi da se sloiste iskuati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopae mua! I tebe će iznijeti!" |
10 | Ona se umah srui do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz mua. |
11 | I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. |
12 | Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednoduno okupljali u Trijemu Salomonovu. |
13 | Nitko se drugi nije usuđivao pridruiti im se, ali ih je narod veličao. |
14 | I sve se vie povećavalo mnotvo mueva i ena to vjerovahu Gospodinu |
15 | tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na lealjkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. |
16 | A slijegalo bi se i mnotvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. |
17 | Onda se podie veliki svećenik i sve njegove pristae - sljedba saducejska. |
18 | Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. |
19 | Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: |
20 | "Pođite i postojano u Hramu navjećujte narodu sve riječi ivota ovoga." |
21 | Posluni, u praskozorje su uli u Hram te naučavali. Uto stie veliki svećenik i njegove pristae, sazovu Vijeće i sve starjeinstvo sinova Izraelovih pa poalju u zatvor da ih dovedu. |
22 | Kad straari stigoe onamo, ne nađoe ih u tamnici pa se vrate i jave: |
23 | "Zatvor smo nali sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na strai pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo." |
24 | Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali to bi to moglo biti. |
25 | Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod." |
26 | Tada zapovjednik sa straarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. |
27 | Dovedoe ih i privedoe pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: |
28 | "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka." |
29 | Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! |
30 | Bog otaca naih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivi ga na drvo. |
31 | Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oprotenjem grijeha. |
32 | I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima to mu se pokoravaju." |
33 | Nato se oni razgnjevie i htjedoe ih ubiti. |
34 | Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je potovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu |
35 | pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite to ćete s tim ljudima. |
36 | Ta prije nekog vremena podie se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristae razbjegoe i netragom ih nesta. |
37 | Nakon toga se u dane popisa podie Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristae rasprie. |
38 | I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; |
39 | ako li je pak od Boga, nećete ga moći unititi - da se i s Bogom u ratu ne nađete." Posluaju ga |
40 | pa dozovu apostole, iibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. |
41 | Oni pak odu ispred Vijeća radosni to bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. |
42 | I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navjećivali Krista, Isusa. |