| Chapter 7 |
1 | Veliki svećenik upita: "Je li to tako?" |
2 | Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu naemu Abrahamu dok bijae u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, |
3 | i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. |
4 | On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. |
5 | U njoj mu ne dade ni stope batine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo nije imao djeteta. |
6 | Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridolice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. |
7 | Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi tovanje na ovome mjestu. |
8 | Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika." |
9 | "Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoe u Egipat. Ali Bog bijae s njim |
10 | te ga izbavljae iz svih nevolja, podari ga naklonoću i mudroću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. |
11 | Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci nai ne mogahu naći hrane. |
12 | Kad Jakov doču da u Egiptu ima ita, posla onamo najprije oce nae. |
13 | Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. |
14 | Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet dua. |
15 | Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci nai. |
16 | Preneseni su u Sihem i poloeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." |
17 | "Kako se bliilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i mnoio se |
18 | dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. |
19 | Lukav prema rodu naemu, tlačio je on oce nae da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na ivotu. |
20 | U taj se čas rodi Mojsije. Bijae boanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, |
21 | a onda, kad je bio izloen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. |
22 | Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijae silan na riječima i djelima." |
23 | "Kad mu bijae četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove. |
24 | I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivi Egipćanina. |
25 | Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pruiti spasenje, ali oni ne shvatie. |
26 | Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zato zlostavljate jedan drugoga?' |
27 | Ali ga onaj to je zlostavljao svoga blinjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? |
28 | Kani li ubiti i mene kao to si jučer ubio onog Egipćanina? |
29 | Na te riječi pobjee Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodie dva sina." |
30 | "Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. |
31 | Opazivi to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: |
32 | Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplaen, Mojsije se ne usudi pogledati. |
33 | A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stoji, sveto je tlo. |
34 | Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! aljem te u Egipat!" |
35 | "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavi: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. |
36 | On ih izvede učinivi čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. |
37 | To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vae braće podići će vam Bog. |
38 | To je onaj koji za skupa u pustinji bijae između Anđela to mu govorae na brdu Sinaju i otaca naih; onaj koji je primio riječi ivotne da ih nama preda. |
39 | Njemu se ne htjedoe pokoriti oci nai, nego ga odbie i u srcima se svojima vratie u Egipat |
40 | rekavi Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' |
41 | Tele načinie u dane one, prinesoe rtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. |
42 | Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao to pie u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi rtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? |
43 | Poprimiste ator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" |
44 | "Oci nai imahu u pustinji ator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. |
45 | Taj su ator preuzeli oci nai i pod Jouom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijae sve do dana Davida, |
46 | koji je naao milost pred Bogom te molio da nađe boravite Bogu Jakovljevu. |
47 | Istom Salomon izgradi mu Dom. |
48 | Ali Svevinji u rukotvorinama ne prebiva, kao to veli prorok: |
49 | Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? |
50 | Nije li ruka moja načinila sve to? |
51 | Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i uiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vai tako i vi! |
52 | Kojega od proroka nisu progonili oci vai? I pobie one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, |
53 | vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste drali." |
54 | Kad su to čuli, uskipjee u srcima i počee kripati zubima na njega. |
55 | Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Boju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu |
56 | pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." |
57 | Vičući iza glasa, oni zatisnue ui i navalie jednoduno na njega. |
58 | Izbacie ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odloie haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. |
59 | I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" |
60 | Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu. |