Chapter 10

  U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete,

 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.

 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"

 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.

 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.

 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more."

 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,

 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.

 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.

 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.

 I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"

 Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto".

 A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!"

 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,

 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.

 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: "Evo, neka te trojica traže.

 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao."

 Petar siđe k ljudima i reče: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?"

 Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi."

 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.

 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.

 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.

 Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek."

 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge

 te im reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.

 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!"

 Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me

 i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!

 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.'

 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!"

 Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,

 nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.

 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

 Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:

 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

 "Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!

 Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje -

 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."

 "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!"

 "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

 Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.

 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

 Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče:

 "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?"

 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.