| Chapter 20 |
1 | Kad se slee mete, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. |
2 | Preavi one krajeve, hrabreći braću besjedom mnogom, dođe u Grčku |
3 | i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postavie mu idovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije. |
4 | Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. |
5 | Oni odoe prije te nas dočekae u Troadi. |
6 | Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana dođosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. |
7 | U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govorae i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći. |
8 | U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijae dosta svjetiljaka. |
9 | Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoe ga mrtva. |
10 | Pavao siđe, nadnese se nad dječaka, obujmi ga i reče: "Ne uznemirujte se! Dua je jo u njemu!" |
11 | Zatim se pope pa poto razlomi kruh i blagova, dugo je jo zborio, sve do zore. Tad otputova. |
12 | Mladića odvedoe iva, neizmjerno utjeeni. |
13 | Mi pak pođosmo naprijed lađom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poći pjeice. |
14 | Kad nam se u Asu pridrui, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. |
15 | Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idućeg dana stigosmo u Milet. |
16 | Jer Pavao je odlučio mimoići Efez da se ne bi zadrao u Aziji: urio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. |
17 | Ipak iz Mileta posla u Efez po starjeine Crkve. |
18 | Kad stigoe, reče im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponaao među vama: |
19 | sluio sam Gospodinu sa svom poniznoću u suzama i kunjama koje me zadesie zbog zasjeda idovskih; |
20 | nita korisno nisam propustio navijestiti vam i naučiti vas - javno i po kućama; |
21 | upozoravao sam idove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina naega Isusa." |
22 | "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. to će me u njemu zadesiti, ne znam, |
23 | osim to mi Duh Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje. |
24 | Ali ni najmanje mi nije do ivota, samo da dovrim trku svoju i slubu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti za evanđelje milosti Boje." |
25 | "I sad, evo, znam: nećete vie vidjeti lica moga, svi vi posred kojih prođoh propovijedajući Kraljevstvo. |
26 | Zato vam u ovaj dan dananji jamčim: čist sam od krvi sviju |
27 | jer nisam propustio navijestiti vam nita od svega nauma Bojega." |
28 | "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Boju koju steče krvlju svojom." |
29 | "Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne tede stada, |
30 | a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. |
31 | Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas." |
32 | "I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam batinu među svima posvećenima." |
33 | "Ni za čijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. |
34 | Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluivale su ove ruke. |
35 | U svemu vam pokazah: tako se trudeći treba se zauzimati za nemoćne i na pameti imati riječi Gospodina Isusa jer on reče: 'Blaenije je davati nego primati.'" |
36 | Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. |
37 | Tad svi briznue u velik plač, obisnue Pavlu oko vrata i stadoe ga cjelivati, |
38 | raaloćeni nadasve riječju koju im reče: da vie neće vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratie na lađu. |