Chapter 2

  Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

 ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;

 nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;

 ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!

 Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

 On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

 nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,

 ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

 I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

 Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!

 Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

 Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja

 da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

 držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio.

 Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.

 A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

 Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.

 Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo

 jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

 A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju.

 Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.

 A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći.

 Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.

 Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.

 I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.

 Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.

 Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve

 jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.