| Chapter 1 |
1 | Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; |
2 | konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. |
3 | On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; |
4 | postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. |
5 | Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. |
6 | A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji. |
7 | Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, |
8 | ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. |
9 | Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. |
10 | I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. |
11 | Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. |
12 | Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. |
13 | Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! |
14 | Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje? |