Chapter 1

  Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.

 Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje

 znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.

 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.

 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

 Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina -

 čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,

 a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:

 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

 Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

 Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.

 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.

 Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

 Ne varajte se, braćo moja ljubljena!

 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

 Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

 Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.

 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.

 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.

 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:

 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.

 A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.