| Chapter 18 |
1 | Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. |
2 | On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalitem zloduha, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih |
3 | jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatie od silna raskoja njezina." |
4 | Začujem i drugi glas s neba: "Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! |
5 | Jer njezini grijesi do neba doprijee i spomenu se Bog zločina njezinih. |
6 | Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čau u koju je ona natakala natočite dvostruko! |
7 | Koliko se razmetala sjajem i raskoi, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!' |
8 | Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!" |
9 | I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje to su s njome bludničili i raskono ivjeli kad gledali budu dim poara njezina. |
10 | Prestraeni mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stie osuda!" |
11 | I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko vie ne kupuje: |
12 | ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od eljeza, nit od mramora; |
13 | ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brana, ni penice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni roblja nit ikoje ive due. |
14 | "Voće za kojim ti dua udjela pobjee od tebe, sav rasko i sjaj propade ti - ne, nema ga vie!" |
15 | Trgovci to svim tim trgovahu, to ih ona obogati, izdaleka će stajati, prestraeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: |
16 | "Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! |
17 | U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje |
18 | i, gledajući dim njezina poara, zapomau: "Koji li je grad sličan gradu ovom velikom?" |
19 | I posue glavu pepelom te plačući i tugujući viknue: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatie svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!" |
20 | Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivi nju, vama pravo dosudi! |
21 | I jedan snaan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreći: "Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga vie biti neće!" |
22 | "Glas citraa i pjevača i svirača i trubljača u tebi se vie neće čuti! Obrtnik vjet kojem god umijeću u tebi se vie neće naći! Klopot rvnja u tebi se vie neće čuti! |
23 | Svjetlost svjetiljke u tebi vie neće sjati! Glas zaručnika i zaručnice u tebi se vie neće čuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikai zemlje i čaranja tvoja zavedoe sve narode; |
24 | i u tebi se nala krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji." |